Ovih dana u suradnji sa istraživačko dokumentacionim centrom (IDC) iz Sarajeva  koje je ustupio podatke Svjetlo  riječi u posebnom broju objavilo je imena ubijenih i nestalih Hrvata Bosne i Hercegovine u rozdoblju od 1991-1995. godine prema kriterijima koje donosi predsjedik IDC gosp. Tokača. Među njima su i ubijeni Hrvati kotorvaroške doline.  

Iako je popisivanje ubijenih i nestalih vrlo osjetljiv posao, njime se trebalo započeti. Već su neki radili popise za pojedina mjesta i župe, IDC nastoji dati cjelovitiji popis ubijenih i nestalih za cijelu BiH. Ovaj popis nije potpun ni apsolutno točan, pa zato molimo članove obitelji, prijatelje, poznanike stradalih da se jave kako bi se otklonili nedostaci i pogreške. Nije dovoljno konstatirati manjkavost, odgovrni smo da se to ispravi.

Ovim se brojem također želi vratiti “ušutkano” pitanje “smisla” rata kao poništavanje ne samo ideje čovjeka i čovječanstva nego posve konkretnog čovjeka sa imenom i prezimenom za kojega se veže bezbroj odnosa: s bližnjima zavičajem, domovinom, svemirom. Rat, iznad svega stradanje nedužnih u njemu, pitanje je i samome Bogu, ako smo vjernici, pitanje (vapaj) Bogu. Ne možemo se –na tradiciji biblijske vjere – izmaknuti najtežem pitanju: Zašto zlo u svijetu? Ako Bog ima veze s čovjekom ne možemo prebrzo ušutkati krik koji izlazi iz mraka ljudske patnje i pridružuje se Isusovu vapaju s križa zbog Božje odsutnosti i šutnje. Iznova, zašto i čemu smrt tolikih ljudi.

Objavljivanjem imena ubijenih  nestalih Hrvata želi se također izmaknuti poluodgovorima, paušalnim, ciničnim opravdanjima kako je to zato što je bio rat. Želi se spriječiti da se ljudi još jednom mirno i samorazumljivo žrtvuju za lažne ciljeve, na nekom oltaru mitske domovine koju si im moćni nacrtali da sanjaju po principu čišćenja teritorija.  i dominacije nad drugima.Njihova je povijest vezana uz povijest živih, nas svih, osobito onih koji su prognani  ili “humano” preseljeni. Njihova imena i povijest ulaze u  katastrofalni demografski poraz Hrvata u BiH. Upravo zato treba pitanje usmjeriti u najbolnije mjesto čuvajući se jeftine sentimentalne ljubavi koja ne može podnijeti činjenični gubitak.

Obajavljivanjem imena ubijenih i nestalih Hrvata u prošlom ratu želi se odati pijetet svim njima i iskazati solidarnost s njihovim bližnjima. Iznošenjem osnovnih podataka, dakle golih činjenica, želi se također potaknuti na razmišljanje i na argumentiranu raspravu o prošlosti i budućnosti Hrvata u BiH, budućnosti autohtonog naroda koji se našao pred  demografskim i povjesnim ugasnućem u vlastitoj domovini.

Poraz, gubitak i patnja nisu mjesto lažnog trijumfalizma kojim se od poraza pravi pobjeda, nisu ni mjesto mitskog bjega u okrivljivanje samo drugih ili naučenu frazu o povijesnoj zavjeri svih protiv nas Hrvata. Poraz, gubitak, patnja ne mogu biti ni pasivna lamentacija kako smo sami sebi krivi za sve, ili što se neki nisu dobro borili, ili jer su neki “manji” Hrvati, ili jer nismo jedinstveni, niti izlaz smije biti pobožnjački skok u vjeru u Boga koji jedini daje utjehu u ovom pokvarenom I bešćutnom svijetu. Bog, očito, tješi drugačije!

Poraz, gubitak i  patnja su povijesna prilika da iz činjenica, otvorenih očiju prema svojoj i tuđoj patnji, prema svojim i tuđim promašajima I zlima, gradimo svoj zavičaj, ovu zemlju i ovaj svijet, a što najprije podrazumjeva susret s vlastitom istinom, vlastitom grešnošću i otkrivanjem zatomljenih potencijala dobra koje počiva u svakome od nas.